Što se zapravo dogodilo s ljudskim tijelom 26. travnja 2026.? Anatomija novog svjetskog rekorda u maratonu kroz prizmu sportske fiziologije

Gledao sam snimku iz Londona i moram priznati – kao liječnik i kao navijač, ostao sam bez teksta. Godinama smo slušali znanstvenike kako objašnjavaju zašto je granica od dva sata u maratonu fiziološki zid koji će pasti tek za par desetljeća. A onda je Sabastian Kimaru Sawe (Kenija) taj zid srušio kao da ne postoji. Vrijeme 1:59:30 nije samo novi rekord, to je povijesni trenutak u kojem je matematika popustila pred ljudskom voljom i fiziologijom.

Kao da to nije bilo dovoljno, Tigst Asefa (Etiopija) nas je istog dana podsjetila što znači superiornost u ženskom maratonu, postavivši novi "women-only" rekord od 2:15:41. Gledajući te kadrove, nisam razmišljao o statistici. Razmišljao sam o onome što se zbiva ispod kože – o toj nevjerojatnoj sposobnosti tijela da se prilagodi, da pati i da na kraju – pobijedi. Ovo nije bila samo utrka. Ovo je bila demonstracija granica ljudske fiziologije koje su upravo postale – prošlost.

Sabastian Kimaru Sawe – biokemijski stroj

Kada analiziramo Savea, ne gledamo samo čovjeka koji brzo trči. Gledamo čovjeka čije tijelo operira na samoj granici onoga što fiziologija dopušta. Gotovo cijelu utrku proveo je na rubu anaerobnog praga, gdje tijelo radi "u crvenom", a sposobnost brzog recikliranja laktata postaje presudna.

Mnogi će reći: „Trčao je 240 kilometara tjedno, to je ludost!“. Kao liječnik, ja to vidim drukčije – to nije samo broj kilometara. To je pokazatelj nevjerojatne sposobnosti regeneracije. Da bi tijelo podnijelo takav volumen (uz vrhunski intenzitet), mišićna struktura mora biti savršeno podmazana – od razine mitohondrija do enzimske aktivnosti.

Ono što me posebno fascinira u njegovoj pripremi je paradoks jednostavnosti i tehnologije:

Gorivo: 115 grama ugljikohidrata na sat. Za laike, to je samo broj. Za nas u biokemiji, to je fascinantno – to je apsolutni gornji limit onoga što ljudsko crijevo može apsorbirati bez probavnih smetnji. Hidrogel tehnologija (Maurten) ovdje igra ključnu ulogu, "maskirajući" ugljikohidrate i omogućujući im brži prolazak, dok bikarbonati rade svoj posao u odgodi kiselosti mišića.
Paradoks prehrane: Dok tehnologija gelova rješava trenutnu energetsku krizu na stazi, zanimljivo je vidjeti kako se baza gradi na klasičan način – kruh, med i čaj. To je onaj "stari svijet" koji potvrđuje da vrhunska biokemija ne znači nužno komplicirane kemijske spojeve na tanjuru, već pametno korištenje onoga što tijelo najbolje prepoznaje.

Njegov trener, Claudio Berardelli, nije ga samo "utrenirao". On je stvorio uvjete u kojima se Saveovo tijelo moglo adaptirati brže nego ikad prije. To nije bila slučajnost, to je bila biokemijska kalkulacija – od sna i masaže do svakog grama gelova. On nije trčao protiv sata; on je trčao protiv vlastitih metaboličkih ograničenja i – pobijedio.

Tigst Assefa Tessema – metamorfoza brzine i snage

Ako Sebastijan Save djeluje kao proračunati stroj, Tigst Asefa djeluje kao fiziološko čudo. Gledati nju kako ruši ženski "women-only" rekord (2:15:41) znači gledati jednu od najimpresivnijih transformacija u povijesti sporta.

Zašto? Zato što je Asefa bila vrhunska 800-metrašica. U fiziologiji sporta, to su dva različita svijeta. Trkači na 800 metara su "eksplozivni" – njihova tijela su optimizirana za visoku razinu laktata i snagu. Trkači na duge staze su "ekonomični" – optimizirani za oksidaciju masti i dugotrajno očuvanje energije. Asefa je uspjela učiniti ono što se dugo smatralo nemogućim: zadržala je tu "brzinu" 800-metrašice, a nadogradila je "motor" maratonca.

Ovo što Asefa radi nije samo trening, to je fiziološka metamorfoza:

Regrutacija vlakana: Njezini mišići su prošli adaptaciju koja je rijetkost. Uspjela je maksimalno povećati mitohondrijsku gustoću u vlaknima koja su prirodno brza, što joj daje onaj nevjerojatan "kick" u završnici utrke – nešto što većina maratonaca izgubi nakon 40 kilometara napora.
Paradoks "dosade": Često me pitaju što je njezina tajna. Njezine riječi – "Nema tajne, samo tvrd rad i dobar oporavak" – zvuče kao klišej, ali za nas u medicini sporta, to je čista istina. Nema tog suplementa ni tehnologije koja može zamijeniti dosljednost u snu, masaži i regeneraciji. Njezin "tajni sastojak" je zapravo biokemijska higijena. Ona dopušta tijelu da se oporavi do razine na kojoj može ponovno podnijeti vrhunski napor.

Gledajući njezine rezultate, vidim sportašicu koja je savršeno poslušala vlastito tijelo. Dok se mnogi utapaju u moru kompliciranih protokola i nepotrebnih dodataka, Asefa se vratila osnovama – vrhunskoj prehrani, nevjerojatnoj disciplini i poštivanju procesa oporavka. To je lekcija koju svaki sportaš, od amatera do olimpijca, treba naučiti: najveći napredak se događa u tišini oporavka, a ne samo na stazi.

Fiziološki zaključci za sve nas: Što možemo naučiti od "najbržih"?

Granica od 2 sata nije pala preko noći. To je bio tektonski poremećaj koji su omogućili tehnologija (super-tenisice), znanost (napredni fueling) i čista ljudska izdržljivost.

Ono što iz ovoga izvlačim kao liječnik i stručnjak za sportsku biokemiju su ključni principi:

Fueling je postao znanost: Unos od 100+ grama ugljikohidrata na sat za elite više nije eksperiment, nego standard. Oni su "otključali" sposobnost crijeva da apsorbira energiju kojom hrane mišiće u realnom vremenu.
Metabolička fleksibilnost je ključ: Save nije samo "brz" – on je izuzetno efikasan u korištenju energije. Što su mišići efikasniji u "prebacivanju" između goriva (masti i glikogena), to duže možemo zadržati visok intenzitet.
Oporavak je nova arena: U eri gustog kalendara, pobjednik nije uvijek onaj tko najviše trenira, već onaj tko se najbrže resetira. To je disciplina za sebe.

Poruka za rekreativce i ozbiljne amatere: Nemojte se uspoređivati s volumenima od 240 km tjedno. To je za elitu. Ali, principi su univerzalni i možete ih primijeniti u svom treningu:

Precizno tempiranje: Ne čekajte "zid". Ugljikohidrati prije, tijekom i nakon treninga su gorivo koje čuva Vaše zdravlje, a ne samo "višak".
Ekonomičnost: Radite na tehnici i snazi. Što je pokret efikasniji, biokemijska cijena trčanja je manja.
Biokemijska slika: Pratiti ključne markere (feritin, vitamin D, laktatni prag) nije luksuz, to je osiguranje da Vaš motor radi punom snagom, a ne "na rezervi".
Pametna suplementacija: Dokazani ergogeni (poput antocijanina iz višnje za smanjenje upalnih procesa) mogu biti ona "sitnica" koja čini razliku između ozljede i napretka.

Svjetski rekordi više nisu pitanje samo talenta. Oni su pitanje biokemijske preciznosti.

Što vas najviše fascinira kod ovih rekorda – volumen treninga, fueling strategija ili sama sposobnost ljudskog tijela da pomiče granice? Pišite u komentarima.

Poseban osvrt: Adidas Adizero Adios Pro Evo 3 – "Cipele koje su oborile granicu"

Najveća tajna ovog rekorda nije bila samo u nogama Sebastijana Savea, već i u onome što je imao na nogama. Adidas Adizero Adios Pro Evo 3 – trenutno najnaprednije maratonske tenisice na tržištu – igrale su ključnu ulogu.

Tehničke karakteristike koje su napravile razliku:

Masa: Samo 138 grama po cipeli (veličina 42,5). To je ušteda od 40–50 g po cipeli u odnosu na prethodne generacije.
Lightstrike Pro 2.0 pjena: Nova generacija materijala s poboljšanom povratnom energijom (energy return).
Geometrija: Optimizirana karbonska ploča uz visoki "stack height" (debljina đona) maksimizira efikasnost svakog odraza.

Biokemijski i fiziološki efekt: Svaki gram manje na stopalu tijekom 42,195 km drastično smanjuje energetski trošak. Istraživanja pokazuju da svakih 100 g manje na obje cipele štedi približno 0,7–1 % energije tijekom maratona. Kod Savea, razlika između starih i novih modela značila je uštedu od otprilike 2–2,5 % ukupne energije. U utrci gdje se broje stotinke, to je ekvivalentno uštedi od 60–80 sekundi na cijeloj utrci.

Zašto su ove cipele revolucionarne? Ove tenisice drastično poboljšavaju ekonomičnost trčanja – istraživanja sugeriraju porast od 2–4 % u odnosu na klasične modele, jer djeluju kao vanjski "amortizeri" i opruge koje smanjuju mišićni rad potreban za održavanje tempa.

Važna napomena: Tehnologija nije "čarobni štapić"

Iako su cipele dale veliki doprinos, one same ne bi bile dovoljne bez:

Ekstremnog trenažnog volumena: (Save je trčao 200–240 km tjedno).
Savršenog fuelinga: Unos 115+ g ugljikohidrata na sat (putem hidrogel tehnologije) više nije eksperiment, već elita.
Biokemijske pripreme: Genetske predispozicije i potpuna posvećenost oporavku (spavanje, regeneracija).

Zaključak: Sebastijan Save nije samo oborio rekord. On je pokazao koliko daleko može ići kombinacija vrhunske ljudske genetike, precizne nutricije i revolucionarne tehnologije. Adidas Adizero Adios Pro Evo 3 nije samo cipela; to je trenutno najnapredniji alat za smanjenje energetskog troška u maratonu.

A mi rekreativci? Tehnologija pomaže, ali prava razlika i dalje dolazi iz temelja – treninga, prehrane i oporavka.

Što vi mislite – koliko su cipele utjecale na ovaj rekord? Je li 1:59:59 rezultat cipela ili čovjeka? Pišite u komentarima.

🚀 Želite li pretvoriti ove principe u svoj osobni napredak?

Sve ovo što čitate – od praćenja feritina do laktatnog praga – često je prekomplicirano za samostalnu izvedbu. Ako želite sustavan pristup i pretvoriti teoriju u konkretan rezultat, pozivam vas da postanete član moje Premium zajednice.

Tamo ne dobivate samo planove trčanja. Dobivate:

Biokemijsku analizu: Pomoć pri interpretaciji vaših krvnih nalaza.
Preciznu suplementaciju: Savjetovanje temeljeno na vašem statusu, a ne na reklamama.
Individualni pristup: Alate da sami upravljate svojim "metaboličkim motorom".

Ne trenirajte na slijepo – trenirajte s točnom biokemijskom mapom. Postanite Premium član ovdje:

SAMO ZA ODLIKAŠE

Biokemijska analiza maratonskog rekorda: Kada mitohondriji postaju limitirajući faktor

Novi svjetski maratonski rekordi nisu rezultat "sportske sreće" ili samo bolje opreme. To je manifestacija vrhunca ljudske metaboličke efikasnosti. Kao liječnik i specijalist sportske medicine, na ovakve rezultate ne gledam kroz prizmu "brzine", već kroz prizmu biokemijske forenzike.

Što se zapravo događa u tijelu maratonca koji trči ispod 2:01?

1. Metabolička fleksibilnost (Fat-Carb Crossover)

Prosječan čovjek na visokim intenzitetima brzo iscrpljuje zalihe glikogena. Vrhunski maratonac posjeduje ekstremnu metaboličku fleksibilnost. On je sposoban "oksidirati" masti (lipide) kao gorivo pri brzinama pri kojima bi većina drugih sportaša već davno prešla isključivo na glikolizu (i time stvorila previše laktata).

Biokemijski ključ: Povećana gustoća mitohondrija i enzimska prilagodba koja omogućuje da se "štedi" glikogen za završni dio utrke.

2. Laktat kao "molekularno gorivo", a ne otpad

Zabluda je da je laktat "neprijatelj". Kod elitnih maratonaca, laktat se ne gomila nekontrolirano. Njihov sustav ga reciklira putem laktatnog šatla (lactate shuttle) i koristi ga kao gorivo u mišićima i mozgu. Njihov prag laktata je pomaknut do samih fizioloških granica mogućeg.

3. Mitohondrijska arhitektura

Maratonac svjetske klase nije samo "fit". On ima izmijenjenu molekularnu arhitekturu stanica. Povećan volumen mitohondrija omogućuje superiornu oksidativnu fosforilaciju. Dok prosječan rekreativac trči "na energiju", svjetski rekorder trči "na efikasnost". Njegova stanica proizvodi više ATP-a uz manje toplinskog otpada i manje oksidativnog stresa.

Poruka za rekreativce i ambiciozne sportaše

Nemojte se uspoređivati s vremenima. Usporedite se s procesima. Maraton ispod 2:05 nije samo trening kilometraže. To je rezultat biokemijskog menadžmenta:

Optimizacije nutritivnog statusa (feritin, elektroliti, enzimska ravnoteža).
Kontrolirane upale (ne pretreniranost).
Metaboličke pripreme stanice da radi duže, jače i čišće.

Sport je u svojoj srži kemijska reakcija. Što je reakcija efikasnija, rezultat je veći.

REFERENCE:

Odabrao sam relevantne, recenzirane radove i pregledne članke koji pokrivaju metaboličku fleksibilnost, mitohondrijsku adaptaciju, laktatni shuttle i ograničenja kod elitnih maratonaca. Dodao sam i linkove na izvještaje o rekordima Savea i Asefe (2026.).

1. Ključne reference o mitohondrijima i metaboličkoj fleksibilnosti u maratonu

Rapoport, B. I. (2010). Metabolic Factors Limiting Performance in Marathon Runners. PLOS Computational Biology.
Link: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC2958805/
(Klasični rad koji objašnjava zašto glikogen i mitohondrijska kapaciteta postaju limitirajući faktor u maratonu.)
Zoladz, J. A., et al. (2022). Endurance Training Increases the Running Performance of Untrained Men and the Expression of Mitochondrial Proteins in Skeletal Muscle. International Journal of Molecular Sciences.
PMC: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9503714/
(Pokazuje kako trening povećava mitohondrijsku gustoću i oksidativnu fosforilaciju.)
Bishop, D. J., et al. (2019–2025). Mitochondrial adaptations to endurance training. Pregledni radovi (više citata).
Primjer: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7935014/ (Effects of ultramarathon on mitochondrial function)
Brooks, G. A. (2023). The lactate shuttle and metabolic flexibility. Journal of Physiology.
PMC: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10180760/
(Laktat nije otpad, već gorivo – ključno za razumijevanje elite maratonaca.)

2. Reference o rekordima Savea i Asefe (2026.)

ESPN (2026). Sabastian Sawe breaks marathon world record, first man to run under two hours.
Link: https://www.espn.com/olympics/story/_/id/48597958/london-marathon-2026-sabastian-sawe-breaks-marathon-world-record
BBC Sport (2026). Sabastian Sawe breaks two-hour barrier at London Marathon.
Link: https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/cp383n09030o
Reuters (2026). Tigst Assefa breaks own women’s-only world record at London Marathon.
Link: https://www.reuters.com/sports/ethiopias-assefa-breaks-own-world-record-london-marathon-2026-04-26/

3. Dodatne korisne reference za post

Hoppel, F., et al. (2021). Effects of Ultramarathon Running on Mitochondrial Function. Frontiers in Physiology.
PMC: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7935014/
TrainingPeaks / Runners World – pregledi o metaboličkoj fleksibilnosti i fat oxidation kod elitnih trkača.

dr. med. Predrag Jakovljević specijalist medicine sporta savjetnik za sportsku biokemiju